Molitva je prostor u kojem se susrećemo s Bogom

(Mk 3,7-12)

Autor: fra Mladen Rozić

Četvrtak, 20. siječnja 2010.

Neka Vas Božja ljubav i milost prati i danas dragi naši slušatelji!

Lijepo je biti uz Gospodina, slušati njegovu riječ, imati sigurnost života. Život uz Boga je nešto veličanstveno. Vjerujem da su mnogi od vas, poštovani slušatelji, iskusili snagu Božje nazočnosti u svome životu. Važni su ti naši susreti s Bogom. Stari su mudraci znali reći-kako moliš tako vjeruješ. Mi nismo u mogućnosti vidjeti Isusa svojim fizičkim očima i gledati sva ona divna djela koja je činio, ali možemo u Duhu biti uz njega. Molitva je prostor u kojem se susrećemo s Bogom, to je prostor u koji ulazi Bog i ti sklapaš prijateljstvo s njim. To su trenuci kada u nama raste povjerenje prema Bogu. Zato je bitno da smo u stalnom prijateljstvu i kontaktu.

Jednom je jedan pijanist rekao: „Ako jedan dan ne vježbam, ja to zapazim. Ako dva dana ne vježbam, zapaze to moji prijatelji. Ne vježbam li pak tri dana, zapazi to publika.“ Njegov prijatelj je na to odgovorio: „Slično se meni događa s molitvom: ako jedan dan ne molim, zapazi to Bog. Ako ne molim dva dana, zapazim to ja. Ne molim li tri dana, osjeti to moja okolica“. Zato, dragi vjerniče – ne dopusti da ikada imaš ispriku da ne moliš. Poželi to Božje društvo. Isusu su mnogi hrlili da ga dotaknu, poglavito bolesni. I kod nas je puno toga što on može ozdraviti.

Zato još danas odluči ubuduće svaki dan bar polovicu sata biti s Njim u molitvi. Ostani tako dugo dok ne osjetiš u duši da je on tu uz tebe i za tebe. Tada mu izlij svoju dušu. Sve mu reci – ne trebaš se ničega bojati. On je došao da na sebe uzme sve naše poteškoće i križeve. Neka tvoja molitva bude i zahvalna za sve ono što je za tebe učinio, ili će učiniti. Ono što je najvažnije jest da poželimo Kristovo društvo. Toliko vremena trošimo na kojekakve gluposti – odlučimo ubuduće biti ozbiljni ljudi i kršćani koji će biti nositelji i pokazatelji Božje ljubavi i milosrđa u ovome svijetu. Amen!